Priče za dušu iz života.
Istinite, neobične, smešne, tužne sa porukom i poukom.
"Dok mislimo o drugima stvarima tamo negde, život nam se dešava ovde i sada".
pitija | 27 Septembar, 2016 13:00
Dan je bio prijatan, kakav se samo poželeti može. Dan koji primete samo oni koje neka opaka bolest iznenadi i otrezni opet po ko zna koji put. Otrezni tako što te veže za jedno mesto, natera da miruješ i razmišljaš do beskonačnosti i nazad.
Sedela sam tako na jesenjem suncu u stolici za ljuljanje, žudeći za snagom koju će mi ponovo dati to sunce ili vetar. Vetar koji je ovako nežan toliko puta ranije bio na mojim obrazima, a ja ga tek sad osetila .. Mirovala sam baš onako kako mi je doktor rekao i gledala u drage ljude koji su nedaleko od mene radili nešto umesto mene, a za mene.
Odnekud, zajedno sa vetrom, doleprša neka seta i dotače mi srce::
smejala sam se puno i igrala, volela, opraštala i zahvaljivala, učila i menjala ..... samo nešto, nešto mi je žao.
Žao mi što nisam ranije shvatila koliko je lepo i važno zagrliti ponekad ponekog.
Žao mi je što nisam zagrlila svaku dragu osobu, svaki put kad sam to poželela ...., zbog previše stida, a premalo smelosti...
Bilo ih je mnogo u mom životu; samo takve sam birala..i oni mene.
Osmehnuh se vetru i suncu i lagano ustadoh.
Priđoh najbližem dragom biću i zagrlih ga nespretno... kao što se grli tek rođena beba.
Pogledaše me, u čudu, iznenađeni . A onda se osmehnuše i uzvratiše zagrljaj.
Biće ih još. Znam.
| « | Septembar 2016 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||