JEDNOM KAD SAM SE RAZBOLELA 4.deo
pitija | 25 Januar, 2023 21:48
Čudna je bila ova bolest, ništa me ne boli, a sve me zamara. Ni na FB nisam mogla. Zamarao me, naročito tipkanje po tastaturi. A i ćerka mi je zabranila FB.
Ne preostde mi ništa drugo nego da „požurim“ da ozdravim. Кako drugačije nego „zdravom“ ishranom. Muž mi je svakog dana donosio banane. Ćerka je kupila neke skupe namirnice, koje ni ne zna kako se zovu, pa sve umešala s medom da jedem pre jela, 3 puta; sin mi kupio tablete magnezijuma.
Sedim tako za stolom i večeram; ćerka ulazi u kuhinju:
- Jesi li jela ono što ide pre jela? – pita .
- Jesam. Ja non stop jedem. Ugojila sam se „za sada“ 4 kilograma. Prvo jedem 4 stvari pre doručka, pa doručkujem. Onda dođe vreme da jedem ono što treba pre ručka, pa ručam. Da bi stigla da pojedem i popijem sve što treba pre večere, opet krećem odmah posle ručka i normalno večeram. – sve joj lepo izdeklamujemm dok završavam večeru. – Baš sam lepo jela.
U tom ulazi muž, nosi veliku lepinju s krmenadlom:
- Evo, doneo sam ti ovo da večeraš. Znaš da je medicinska sestra Ana rekla da moraš da jedeš jaku hranu.
- Ali upravo sam večerala. Ne mogu više.
- Moraš. Da se oporaviš. Ajde jedi dok je vruće.
Tako sam po kilaži znala koliko sam na bolovanju: za svaki mesec bolovanja dodavala sam 2 kg.
Svi su brinuli, ali svi su imali I svoje obaveze: Snaja je čuvala bebu , čerka je otišla u Beograd na specijalizaciju, sestra je imala frku na poslu zbog početka školske godine, tako da niko nije mogao da mi pomaže. Mogla sam da se oslonim samo na majku od 80 godina.
Majka je dolazila svakog dana da skuva ručak, ali dok se onako bolesna, stara trudila po kući, dok bi joj objasnila odakle da uzme stvari, pa gde posle da ih vrati, pa da uključi pravu ringlu, više sam se zamarala, nego da sam sama to radila. Nisam znala da li da plačem ili da se smejem. Majka je majka uvek I kad može I ne može, ona brine I hoće I želi da pomogne
JEDNOM KAD SAM SE RAZBOLELA 3 deo - NAJBOLJE JE ZDRAVO SRCE
pitija | 08 Januar, 2023 21:38
To što nisam smela ništa da radim, to mi uopšte nije teško palo, al kad kasnije shvatih da se zamaram i kad priča, e to je bilo baš teško.
Nekoliko poslednjih godina hvalila sam se da me još samo kosa i jezik dobro služe, a sad mi je I taj organ za govor bio ugrožen.
Bila sam u neverici, isto kao i svi oko mene:
- Izvini, ali ja ne mogu tebe da zamislim da ne možeš da pričaš , - napisa mi poruku koleginica Violeta.
- To ne ide uz tebe – reče i koleginica Jelena.
- Bar ćemo malo da se odmorimo od tebe – reče muž.
Došla I snaja sa majkom da me poseti:
- Кako ste teta Dragana?
- Znaš kad ležim, ništa ne radim meni kao da ništa ne fali. Ali kad pričam ja se baš zamorim i onda ne mogu da dišem.
- Uh, to je baš teško – kaže prija.
- Ma ovo prvo mi ne pada teško uopšte, ali to što ne smem da pričam, e to mi mnogo teško. Sad mi i jedini zdrav organ, organ za govor ugrožen.
- U teta Dragana, pa Vi ste baš kažnjeni. – sažaljivo će snaja.
***
Nisam imala kud nego da ležim i ćutim.
Ubrzo shvathi da ležanje nije ni malo lako. Posle dva-tri dana počeše da me bole mišići od ležanja. Кako god se okrenem, boli me. Uzeh knjige da čitam, nijedna nije zanimljiva, počeh da menjam 100 te-ve kanala, nigde me ništa ne privuče.
Кoleginice su me zvale, ali sam morala da ih zamolim da ne dolaze, jer ne mogu da pričam.
Pozvao me i bivši učenik Dragutinac da pita za zdravlje.
- Bolesna sam. Napao me srčani virus.
- Кako profesorka? Zar i Vi? Sigurno niste dovoljno spavali, niste se zdravo hranili, niste bili aktivni, nešto ste se sekirali? Mora da nešto niste radili kako trebe? – smeje se Dragutinac.
- Potpuno si u pravu. – razumeh zašto mi to priča.
- Šalim se ja s Vama.
- Znam ako, neka.
- Pa Vi ste nama pričali da ne mora da se bude bolestan i da virus napada samo one koji ne spavaju itd itd. Ne dajte se.
- Neću, brzo ću ja da ozdravim.
- Pa da. Znate Vi kako treba s virusima. Limun, čajevi itd. – I dalje se šalio Dragutinac, a ja kud ču šta ću. Morala sam da ćutim, kad sve lepo od mene naučio