Pre nego što sam see razbolela , svi su me zadirkivali.
- Vidi kakva je – dirao me sin.
- Sirota. Nemoj da je dirate. Nije ona kriva. – pričala bi mi ćerka.
- Nije ona kriva – smejao bi mi se i muž.
Šta sam drugo mogla, nego da se branim rečima:
- Joj, što ne umrem bar na 5 dana, pa da vas vidim kako bi bez mene.
Gledala ja onu emisiju "menjam ženu " , ali nekako ne bih podnela drugi krevet 5 dana, drugo dvorište, a o mužu i deci da ne govorim. Zato sam sam ponavljala da "umrem na 5 dana."
- A što samo na 5 dana? – pitao bi me muž.
- Ma neću ja da umrem za ozbiljno i za stalno. Što da umrem kad mi lepo, nego vas da malo kaznim, da vidite kako je bez mene, pa kad vidite, ja da se odmah vratim, pa da uživam.
I eto, šta mi se desi. Zato, pazite šta pričate, može se ispuniti.
Još i moja neograničena ljubav prema prirodi stalno me terala da razmišljam:
- Nešto mislim ... ova groblja sve veća i veća ...zato ja hoću kad umrem ... hoću da se kremiram. – nedavno sam rekla mužu.
- Šta to pričaš? Pričaš bezveze? – prvi put kad me čuo, odbrusio mi muž ozbiljno.
- Stvarno. Zagadismo prirodu, uništili smo je i sve izbetonirali. Najbolje je spaljivanje i nema đubreta i priroda se ne krči i ne uništava. ...
Posle malo razmišljanja i muž počeo da mi parira u razgovoru. Video s kim ima posla (malo kasno, tek posle 30 godina).
- Ma ne kažem ja zbog toga. Nego... znaš da mi nemamo krematorijum. Кako da te vozim čak u Beograd. Кoliko će to da košta? - rekao mi i počeo da se smeje što mi doskočio.
Kad sam shvatila važnost misli, pomislih daću ubuduće dobro da pazim šta pričam:
- Od sad pričam : Što ne odem na Maldive, na Tajland, na Кubu, u Dubai ..... na 5 dana, da vidite kako bi bez mene.
- Ili u Siriju – smeje se muž.(tamo je tad bio rat).
- Neka hvala.
- A što ne odeš u Tursku, sad je tamo baš lepo - ubacio se i sin. (Tada je u Turskoj bio građanski rat).
- Aha, pa da me uhapsi Erdogan.
- Nije tamo više opasno. Već se smirilo. – dodaje muž.
- Neću u Tursku: tamo kradu žene koje idu same.
- Neće tebe. Кrali mlade i lepe. - Muž mi objašnjava.
- Šta hoćeš da kažeš?
- Pa da si ti baba.
- Baba jesam, hvala Bogu; (nekoliko dana pre nego sam otišla na bolovanje dobila sam prvog unuka); ali nisam ni stara ni ružna.
- Samo si bolesna. Hajde ćuti i odmaraj. Znaš da ti doktor rekao da miruješ. - konaćno mi ozbiljno reče muž
- nastaviće se