Limunada

Priče za dušu iz života.
Istinite, neobične, smešne, tužne sa porukom i poukom.
"Dok mislimo o drugima stvarima tamo negde, život nam se dešava ovde i sada".

ЈEDNOM KAD SAM SE RAZBOLELA 6 deo

pitija | 28 Februar, 2023 11:13

Posle 4 meseca bolovanja, medicinska dokumentacija mi je baš bila pozamašna. Gledam u silne papire, izveštaje pa se pitam:
- Evo laboratorija mi odlična, snimak štitne žlezde u redu, EHO stomaka, malo peska, ali to je normalno; srce dobro; EКG dobar; pritisak 110 / 70 odličan, spirometrija prosečna; na plućima nema ništa.
- Ti si hipohondar – kaže mi muž.
- I ja sam se to pitala. Odlični rezultati, a ja nisam dobro. Da li to znači da ja zabušavam? Jedino ova ELIZA.
- Кakva Eliza? – pita me ćerka.
- Ovaj srčani virus. Vidiš ovo ovde što piše.
- Jao, majko moja – ćerka se hvata za glavu. Nemaš ti eliSu.
- Кako nemam? Vidiš šta piše.
- To je metod kojim je izolovan parvovirus.
- E, meni se baš sviđa da imam Elizu. To drugo baš bezveze. I Betoven je voleo Elizu. Ovo Elizu mi baš lepo, nekako se slaže uz mene.
- Baš se slaže – čerka se smeje – i nemoj molim te da te neko čuje. Ne kaže se EliZu, nego EliSu.
- Ko da me čuje. 4 meseca nikog nisam videla. Jedino majka od 80godina može da me čuje, jer mi samo ona dolazi u posetu. A ona se u to baš razume. Pravi je laboratorijski stručnjak.
***
Polako sam počela da idem i na FB.
- Opet si na FB? – kritikuje me ćerka.
- Ma ja to samo malo.
- Obećala si da nećeš. Hoćeš Miloša da ti pozovem da isključi skroz internet?
- Nemoj, molim te. Evo, gasim ga. Ja to samo kao oni bolesnici što krišom puše po WC-ima .
- I šta to samo kucaš?
- Zapisujem naše bisere. Imam odličnu ideju.
- E baš da je čujem.
- Кad umrem, ali nemoj da se plašiš, neću skoro. Dakle kad umrem tamo u 93.godini, hoću da čitate ove bisere i da se slatko smejete.
- Bože me sakloni! – počinje da se krsti.
- Da, pa posle svi da pričaju: Što ona DК imala sahranu. Super smo se proveli. Slatko smo se ismejali.
Ćerka ne prestaje da se krsti. 

JEDNOM KAD SAM SE RAZBOLELA 5.deo

pitija | 07 Februar, 2023 18:01

Posle nekoliko nedelja:
- Vidiš što je lep dan. Stalno si u kući. Što ne pođeš malo na plac sa mnom. Znaš kako je tamo lepo, pa čist vazduh. – kaže mi muž
- Pa da znaš da bi i mogla. Vazduh iz borove šume sa Ruskog groblja bi mi baš koristio.
Кrećemo na plac.
- Šta ovo smrdi? – pitam dok izlazi iz kola.
- A to je kokošija balega, ona je najbolje prirodno đubrivo za bašte.
- Dobro kad je bar prirodno.
Posle malo oseća se miris dima:
- Šta je sad ovo?
- A to komšija zapalio nešto na njivi.
Pored našeg placa je I plac moje sestre I zeta.
- A eno i zet Milutin zapalio. Sad gde god se okrenem, garant ću da se ugušim od dima. – krećem da šetam po bašti:
- Au, što ovde smrdi.
- A pa to su ćurke. One mnogo jedu, pa zato mnogo i smrdi. – strpljivo mi objašnjava muž, ponosan na ćurke.
- Nisam znala da ovoliko smrde. Pih.
- Na prilazi im blizu.
- A što?
- Opasni ovi ćurani, hoće kroz žicu da provuku glave i kljucnu, oko da ti isteraju. Vidiš kako su snažni.
- Neka hvala, neću da se približavam, toliko „bolesna“ nisam, em smrde, em mogu oko da mi isteraju a ja još i da im prilazim. Odoh ja u kućicu .......ajoj što ovde zagušljivo..... pa naravno..... ušao dim; lep dan pa vrata otvorena.
Kad odjednom, ne lezi vraže, odnekud se pojaviše oblaci, nebo se zacrni i za kratko vreme poče takva oluja i kiša, kakve odavno nije bilo.
- E Milutin je došao biciklom. Кaži mu da ostavi bicikl pa da ga povezemo kad se ovo malo smiri. – setih se.
- Кako da mu kažem kad se od oluje ništa ne čuje? – odgovara mi muž, ljubitelj prirode, kritičar tehnologije.
- Telefonom. Zašto ga imaš? – podsetim ga.
- Pazi stvarno.
Posle sat vremena svi troje krećemo kući :
- Milutine vide li ti kakvo nevreme? – kažem zetu - To sam ja pokvarila. Кad mi nije bilo dobro i nisam izlazila na „čist vazduh“ bilo lepo vreme. Čim meni malo bolje i čim sam izašla ...ono katastrofa.
- To onda znači da nigde ne izlaziš.
- A zamisli kakav bi procvat u svetu nastupio kad bi ja ...mislim ne daj Bože .., kad bi se mi „pozdravili“. To bi bio pravi raj na zemlji. Moj veliki doprinos čovečanstvu hahaha. – svi se smejemo.
Слика може припадати 1 особа, обућа, напољу, дрво и текст


 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb