Posle nekoliko nedelja:
- Vidiš što je lep dan. Stalno si u kući. Što ne pođeš malo na plac sa mnom. Znaš kako je tamo lepo, pa čist vazduh. – kaže mi muž
- Pa da znaš da bi i mogla. Vazduh iz borove šume sa Ruskog groblja bi mi baš koristio.
Кrećemo na plac.
- Šta ovo smrdi? – pitam dok izlazi iz kola.
- A to je kokošija balega, ona je najbolje prirodno đubrivo za bašte.
- Dobro kad je bar prirodno.
Posle malo oseća se miris dima:
- Šta je sad ovo?
- A to komšija zapalio nešto na njivi.
Pored našeg placa je I plac moje sestre I zeta.
- A eno i zet Milutin zapalio. Sad gde god se okrenem, garant ću da se ugušim od dima. – krećem da šetam po bašti:
- Au, što ovde smrdi.
- A pa to su ćurke. One mnogo jedu, pa zato mnogo i smrdi. – strpljivo mi objašnjava muž, ponosan na ćurke.
- Nisam znala da ovoliko smrde. Pih.
- Na prilazi im blizu.
- A što?
- Opasni ovi ćurani, hoće kroz žicu da provuku glave i kljucnu, oko da ti isteraju. Vidiš kako su snažni.
- Neka hvala, neću da se približavam, toliko „bolesna“ nisam, em smrde, em mogu oko da mi isteraju a ja još i da im prilazim. Odoh ja u kućicu .......ajoj što ovde zagušljivo..... pa naravno..... ušao dim; lep dan pa vrata otvorena.
Kad odjednom, ne lezi vraže, odnekud se pojaviše oblaci, nebo se zacrni i za kratko vreme poče takva oluja i kiša, kakve odavno nije bilo.
- E Milutin je došao biciklom. Кaži mu da ostavi bicikl pa da ga povezemo kad se ovo malo smiri. – setih se.
- Кako da mu kažem kad se od oluje ništa ne čuje? – odgovara mi muž, ljubitelj prirode, kritičar tehnologije.
- Telefonom. Zašto ga imaš? – podsetim ga.
- Pazi stvarno.
Posle sat vremena svi troje krećemo kući :
- Milutine vide li ti kakvo nevreme? – kažem zetu - To sam ja pokvarila. Кad mi nije bilo dobro i nisam izlazila na „čist vazduh“ bilo lepo vreme. Čim meni malo bolje i čim sam izašla ...ono katastrofa.
- To onda znači da nigde ne izlaziš.
- A zamisli kakav bi procvat u svetu nastupio kad bi ja ...mislim ne daj Bože .., kad bi se mi „pozdravili“. To bi bio pravi raj na zemlji. Moj veliki doprinos čovečanstvu hahaha. – svi se smejemo.