PRIČA O "KONTEJNERIMA" 1. deo
pitija | 17 Avgust, 2020 13:33
Izađem ja na ulicu, kad tamo , gle čuda: NOVI KONTEJNERI za različit otpad. Ja kao ekolog u duši i srcu, fotografišem to i objavim u grupi gde su sve žene. 6900 žena, ej.. Znate kolika je to sila i snaga? Šta sve mogu žene kad se slože? Zbog žena su se i ratovi vodili.
Pozovem žene da brinemo o svojoj deci i da čuvamo okolinu, odnosno da razvrstavamo otpad, da kod kuće nađemo način i mesto da odvajamo, plastiku, karton i ostalo.
I ženama se ti izgleda svidelo 400 lajkova oduševljenja i 50 komentara. Super biće nam čist grad, pomislim.
Kad ono, ne leži vraže. Počnem da čitam komentare:
Otkad čitam komentare, nisam pročitala nijednu knjigu. Zanimljiviji mi komentari, više iz njih naučim o sopstvenom narodu nego iz knjiga.
- U komentarima piše kako niko to neće da poštuje, pa onda drvlje i kamenje na sopstveni narod, da smo glupi, zaostali, Onda mi znamo da če razvrstani otpad sipati u isti kamion, pa onda zar mi da otpad razvrstavamo, a kučići nam kake po ulici, treba staviti kese, treba kažnjavati one što ne skupljaju za svojim psima, treba im uvesti porez i odrati kožu, pa se jave oni što imaju kučiće pa se posvađaju sa onima što nemaju. Razvi se polemika o tome ko pravi veće džubre, psi ili ljudi. Javiše se i oni koji bi da uvedu porez za nepismene, jer ne umeju da čitaju tuđe komentare. Posvcađaše se i mlađi i stariji, ko je nekulturniji. Potkačiše i nas što ne kupujemo kese u prodavnicama, nego nosimo torbe ( cicije za 2din), jer u šta ćemo da čuvamo otpad, ako ne kupujemo kese. Javiše se i oni čije komšije bacaju vruć pepeo zimi i pale kontejnere. Pišu i oni što žive u inostranstvu, počeše da drže predavanje kako je to u svetu, pa se naljutismo mi odavde, šta ih briga kako je nama, kad je njima super tamo.
- I tako u beskraj, zato ne odolih da napišem ovu PRIČU O NOVIM KONTEJNERIMA. . Imala bih još što šta da pišem , ali neće niko da čita i ovo je mnogo. E da je živ Andić, umesto „Na Drini ćuprija“, napisao bi „Na ulicama kontejneri“.
Puni smo saveta za druge,predadosmo se bez borbe, pobedi nas otpad.
A samo treba baciti pravi otpad na pravo mesto.
PS
Na sreću naiđoh i na nekoliko usamljenih komentara, vredi da se pročitaju:
Baš mi je žao kad vidim ovoliko uvreda za naš narod. Kad sami za sebe mislimo da smo najgori, to je onda baš lepo.