pitija | 27 Januar, 2017 17:55
Od skoro imam dilemu: da li sam baksuz ili vrlo srećan čovek?
Jutros ustanem
rano da idem u grad. Spremim se pre muža i izađem na terasu da ga sačekam. Kad napolju
imam šta i da vidim i čujem: jato čavki prekrilo nebo u niskom letu. Lete, lete i gaču, gaču. Uplašim se prvo od tolike zastrašujuće sile: kad bi sletele pola
grada bi prekrile. Ubrzo shvatim da ipak samo lete svojim putem, pa se
opustim.
Ipak ,prizor je veličanstven.. Ha, mogla bih da snimim; da ovekovečim ovaj nesvakidašnji prizor. – pomislim i brže utrčim unutra, da od muža uzmem telefon. Moj telefon nema kameru, a i da ima, ne znam gde mi je.
- Brže, brže – vičem ja.
- Šta ti je?
- Daj mi, daj mi.
- Šta se desilo?
- Ma daj mi telefon da snimim nešto – otmem mužu telefon i požurim napolje da mi čavke ne odlete. A one i dalje mirno lete; lete, lete i gaču, gaču..... već 5min
Probam da snimim sa terase, ali od krova ih ne vidim lepo. Požurim dole i ...... bukvalno se sjurim. Pao prvi sneg, pa prekrio 3 poslednja stepenika; a ja gledala gore i ...... preletim preko tih stepenika.
- Joj, joj – ležim ja na zemlji, gledam u nebo i zapomažem. A čavke i dalje lete, lete i gaču, gaču.
Kukam ja, a ne smem da se pomerim. Shvatim da od muža nema vajde, ne čuje me, a nikako ni da izađe. Pogledam , a u podignutoj ruci i dalje držim telefon. Bar sam njega sačuvala.
Kad se iskukam, probam da se pomerim.
Mogu, izgleda sam dobro prošla. Ništa sem ponosa mi nije povređeno, a ni to nije bitno; niko me nije video. Počnem polako da ustajem, a onda ubrzam: čavke još lete; još mogu da ih snimim, da ne bude da sam uzalud pala.
Dobro, dok sam ja našla gde je kamera, gde su slike a gde se snima, uhvatim samo rep jata .... a i on se jedva vidi.
Konačno iz kuće izađe i muž, ali rešim da mu ništa ne pričam, za svaki slučaj - da ne shvati koga oženio. Neka ga još malo u zabludi :).
I tako, malo razočarana zbog loših snimaka, a srećna što mi se ništa nije desilo, ispričam ja sve, a gde nego na FB, jer „ako nije bilo na FB kao da se nije ni dogodilo.“
- Jesi li stvarno dobro? – pita me komšinica.
- Malo ne mogu da idem, teško ustajem i ne mogu da čučnem, ali sam odlično – odgovorim ja.
- Samo se ti šali. A kod lekara nisi bila, zar ne?
- Jesam, ali juče – za srce.
- Ženo, gledaj gde staješ, ne zevaj u nebo! Nisi mala da ti se priča. Eto, sad zapiši i svoj biser, nemoj da beležiš samo moje - napisa mi i koleginica komentar.
Stiže mi i poruka od bivšeg učenika koji sad živi u Nemačkoj:
- Evo Vam za utehu jedna sliku ptica, što sam ja slikao.
Laknu mi; znači ne volim samo ja ptice. On je baš dobrica, samo što su na njegovoj slici laste, a one male, lete visoko i ne gaču.
Ipak,obradova me njegov pažljiv gest; a izgleda da sam i ja mnoge obradovala: vest da sam pala lajkovalo mi je najviše ljudi do sad..
A ja mislila da su mi na FB prijatelji :) .
Kasnije, odem na lekarsku komisiju i taman da ustanem, kad me žignu tamo gde sam pala::
- Jao.
- Šta Vam je? – pitaju me. – Sad Vas i kičma boli.
Mislim se; da li da im nabrojim šta me ne boli, kraći je spisak, ali odustanem:
- Ne, ne....., malo sam pala.
I tako, taman, mislim da sam dobro prošla, kad eto mi ćerke.
- Dobro, zašto si pala? – ljuto mi kaže.
- Pa ja... – počnem da mucam, ne znam šta na ovo pitanje da odgovorim.
- Kako si mogla da padneš? Znaš šta je u tvojim godinama moglo da ti se desi? – nastavlja ona da me kritikuje, a ja samo ćutim. šta da kažem, sve sam objasnila na FB. Šta ću, što bi jedna baba rekla „nisam ja kriva“.
Inače, u poslednje vreme, kad me neko vidi, obavezno mi kaže:
- Ooooo, popravila, si se „malo“.
Ja samo slegnem ramenima; nije mi jasno zašto pitaju, kad se vidi.
E, sad imam spremljen odgovor:
- E da nisam, sad bi se razbila, a ja evo - skoro nepovređena .
Eto, otud dilema: da li sam ja baksuz, ili srećan čovek?.
panicnadezda@gmail.com | 27/01/2017, 18:56
Za Vas biram ovo drugo. Ima radosti u vama što se vidi iz tekstova koje pišete.
Što se mojih priča tiče drago mi je da Vam se dopadaju.Rekoste, nije vam jasan kraj. Zbog Vas sam malo korigovala.Poenta je u tome- ako ga je oterala iz njegovog , šta bi tek uradila da je njeno.Inače, sa komentarima i odgovorima na iste imam problem. Da bih vam odgovorila išla sam na vaš blog.Najčešće mi ne uspeva. Moraću to da napišem i objavim na blogu kako se neko ne bi uvredio. Puno pozdrava i sreće..svakako.
Janakis | 27/01/2017, 19:16
Hahahahaha u mom kraju se za takve kaže baksuz u sve četiri :-)))
Potrči Pitija :) čujem da opet gaču :-)
pitija | 28/01/2017, 09:52
važno da se mi šalimo - kad nemam kome ja se smejem sebi - šta ću kad volim da se smejem :)
nezaboravi | 28/01/2017, 09:57
Нема сумње нити било какве дилеме. Ви сте душо једна срећна жена са таквом нарави а још су срећнији они који живе са вама.Ваљда су свесни какав драгуљ имају.Ако нису само нека ме питају, објаснићу им каква је драгоценост задржати кроз све године дете у себи
pitija | 28/01/2017, 10:06
Draga "nezaboravi" - baš si me dirnula i raznežila. Hvaka ti. Šaljem ti jedan veeeliki, topao zagrljaj.
Žoković | 28/01/2017, 10:22
Divan spoj humora i realnih situacija kojima svedočimo, pretočen u priču koja omogućava čitaocima da formiraju drugačiji pogled na sve što im se dešava. I da-srećan ste čovek! :-)
Mastalica | 29/01/2017, 07:41
I jedno I drugo po potrebi! :-D
Vazno je sta radite dalje, a kod Vas je to sigurno sreca I sirenje srece!
« | Januar 2017 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Re: DILEMA
lastavica | 27/01/2017, 18:43
Srećan čovek! Moglo je svašta da bude. A lajkovanje samo znači da su ljudi videli na Fb, ne da im se dopada. Većina to odradi krajnje površno.