pitija | 08 Januar, 2021 20:10
Bližila se Nova godina. Bližilo se vreme
dobijanja paketića. Uki je dobio mnogo paketića od mame, tate, tetki, teča,
stričeva, baba i deda, jer je dobar i jer je imao dobro ponašanje.
Samo jedan paketić mogao je da dobije od Deda
Mraza.
Samo je „babin posao“ imao Deda Mraza i Uki se
baš radovao.
Pošao je po paketić sa babom, dedom i Beka
Senom, sestrom od tetke. Imao je nešto više od tri i po godine i znao je da ga mnogo voli. Voli i on nju, ali ne voli kad ga
opominju: „Ne Uki da guraš sestru, ne Uki tako jako da je grliš, ne Uki
prevrnućeš je. Ne voli Uki kad ga zbog sestre kritikuju i opominju. A i sestra,
ništa ne razume, samo se smeje kad ga vidi, grli ga, uzima mu igračke, baba i
deda joj se smeju, igraju se s njom i nemaju više toliko vremena za njega.
Dobro, nekad mu je slatka i nežno je zagrli i
poljubi, ali onda opet kad vidi da se svi vrte i trude oko nje, dođe mu da je
baš gurne, onako kao što zna, onako kao slučajno.
Te večeri baba i deda su ih zajedno poveli kod
babe na posao. Tamo je bilo puno nekih nepoznatih ljudi i puno neke nepoznate
dece. Mnogi su bili veći od njega, a svi su bili veći od njegove sestre. Sestra
je imala tek godinu i mesec, ali nije htela da jede i teta se baš brinula. Zbog
toga je bila vrlo sićuška, ali već je koračala i čvrsto stajala ne plašeći se
gužve. Baš su bili mali u toj gužvi. Onda je neko ugasio svetlo. Stizao je Deda
Mraz. Baba ih je stavila ispred sebe, u prvi red da bi ga videli. I ostala deca
i roditelji su se približila Deda Mrazu.
Uki je pogledao oko sebe: video je samo noge
nepoznatih ljudi i sestricu, malenu, još majušniju nego što je bila. Hteo je da
uradi nešto, nešto što nikad do tad nije uradio. I uradio je: prebacio je svoju
ruku preko bekinog ramena i približio je sebi. Zagrlio ju je. Kao veliki.
Zaštitnički. Beka se baš lepo obukla. Imala je lepu haljinicu i bundicu i lep
rajf za kosu sa novogodišnjom jelkom. Bila je najmanja, ali mu je bila
najlepša. Njegova sestra. Zagrlio je pazeći da je neko ne gurne, da se ne
uplaši. Neka deca su počela da plaču, ali Beka je i dalje mirno stajala. Kad je
osetila njegovu ruku, okrenula se prema njemu i snažno ga zagrlila, snagom
svojih 13 meseci i 7kg. Na licu je imala osmeh sreće kad u tuđem, nepoznatom
okruženju, pored sebe imate nekog svog. Nije se bojala, jer je brat koga je
volela bio pored nje.
Pri povratku Uki je nosio svoj paket, a svim
silama se trudio da pomogne i Beka Seni da ponese svoj. Ponašao se kao veliki,
kao pravi brat, a Beka kao da je porasla i kao da se i ona pravila važna.
Niko ih tome nije učio, niko im nije rekao šta
treba da rade. To je bio predivni osećaj koji deca donose rođenjem. Vremenom od
odraslin nauče mnoge druge stvari pa se desi da to zaborave, izgube.
Baba ih je slikala i tu sliku će im pokazati kad
porastu. Mogu se svađati, gurkati, ljutiti kad su sami, ali među nepoznatim, na
nepoznatom terenu uvek treba da se drže zajedno, uvek treba jedno drugom da
budu oslonac i zaštita, kao te večeri.
Baba ih je slikala da ih tom slikom podseti da
brat uvek čuva sestru i sestra uvek voli brata. Neograničeno. Bezuslovno.
« | Januar 2021 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |